Nakon ispadanja Hrvatske sa Svjetskog prvenstva rasprava se očekivano usmjerila prema suđenju. Izbornik Zlatko Dalić nije skrivao razočaranje, rekavši kako je suđenje bilo vrlo loše, a društvene mreže i sportski mediji ubrzo su se ispunili analizama spornih odluka, VAR-a i sudačkih kriterija.
Takve rasprave nisu ništa novo. Velika natjecanja redovito ostavljaju reprezentacije koje smatraju da su oštećene. Emocije su sastavni dio sporta, a osjećaj nepravde često prati poraz.
No ovog puta postoji jedan detalj koji je prošao gotovo nezapaženo.
Nekoliko dana prije nego što je Hrvatska završila svoj nastup, iranski izbornik javno je otvorio pitanje koje nije bilo vezano samo uz jednu utakmicu ili jednu sudačku odluku. Govorio je o tretmanu svoje reprezentacije, o pritiscima koje osjeća njegova zemlja i o uvjerenju da Iran tijekom prvenstva nije imao jednak položaj kao ostali sudionici.
S njegovim se riječima može složiti ili ne složiti. No ostaje pitanje zašto je taj apel ostao bez odgovora.
Zašto nije potaknuo raspravu među izbornicima? Zašto se njime nisu ozbiljnije bavili nacionalni savezi? Zašto nije otvorio pitanje povjerenja u sustav natjecanja dok je za to još bilo vremena?
Nekoliko dana poslije, nakon utakmice Hrvatske i Portugala, otvorila su se gotovo ista pitanja. Uslijedile su nove polemike i nakon drugih utakmica završnice Svjetskog prvenstva. Svaka rasprava ostala je vezana uz vlastiti slučaj, vlastitu utakmicu i vlastitu reprezentaciju.
U cijeloj toj priči postoji još jedna razlika koja zaslužuje pozornost.
Iran nije ostao samo na izjavama i konferencijama za medije. Protiv FIFA-e podnesena je tužba kojom se traži odšteta od milijardu američkih dolara.
Hoće li ta tužba biti prihvaćena ili odbijena, odlučit će sud.
Upravo je to razlika između javne polemike i institucionalnog postupka. Dok se u javnosti iznose mišljenja i dojmovi, sudski postupak traži činjenice, dokaze i pravne argumente. Tek tada rasprava izlazi iz prostora uvjerenja i ulazi u prostor provjerljivosti.
U tome i jest šira važnost ovog slučaja. Bez obzira na ishod, prvi put će se kroz institucionalni postupak pokušati odgovoriti na pitanja koja su do sada uglavnom ostajala predmet navijačkih rasprava i medijskih polemika.
A sve je počelo jednim pitanjem koje je ostalo bez odgovora.
Zašto nitko nije saslušao prvi apel koji je na ovom Svjetskom prvenstvu upozorio da bi povjerenje u natjecanje moglo postati jednako važna tema kao i sam nogomet?