Subotnji susret 8. kola SuperSport HNL-a između Hajduka i Lokomotive ponovno je otvorio staru temu – kako VAR, iako tehnički ispravan, može ostaviti gorak okus u ustima javnosti. Ne zbog pogrešne odluke, već zbog načina na koji se istina prikazuje – ili, još češće, ne prikazuje.
Glavni akter u priči? Bertrand Layec, šef sudačke komisije, čovjek koji se sve više potvrđuje kao autor autističnog, zatvorenog i za publiku potpuno nerazumljivog modela sudačke komunikacije.
Dvije situacije, jedan gol i nula transparentnosti
U pitanju je pogodak Hajduka – napad u dvije faze, lopta ide prema napadaču broj 9, on zabija, a VAR pregledava sve. Snimke obje faze napada su pregledane. Na jednoj se utvrdilo da nije bilo zaleđa, i to zahvaljujući "triangulaciji", kako će nam naknadno objasniti gospodin Layec. Međutim, samo je druga situacija prikazana javnosti – ona kod samog pogotka.
Prva situacija, ona kod dodavanja, ostaje nevidljiva. I to ne zbog tehničkog propusta, već zbog – odluke. Odluke da se ne pokaže javnosti ono što je ključno kako bi se steklo povjerenje.
Layecova triangulacija – znanost ili skretanje pažnje?
Tri dana kasnije, Bertrand Layec izlazi s analizom. Spominje "triangulaciju", rame, stopalo, liniju, kut kamere – sve ono što običan gledatelj ne može sam zaključiti. I sve to u tonu znanstvene superiornosti, kao da su gledatelji na tribinama i pred ekranima studenti geodezije.
Ali ovo nije prvi put. Layec od početka svog mandata gura vlastiti model analize koji, iako možda tehnički precizan, u potpunosti promašuje osnovnu svrhu – informirati i umiriti javnost. Umjesto da koristi VAR kao alat za transparentnost, koristi ga kao intelektualni štit. Njegove analize nisu kolektivni rad VAR tima – one su njegova umotvorina, stil i pristup koji je osobno inaugurirao, a koji sve više dijeli javnost.
VAR nije kondom, a Layec nije laboratorij
VAR sustav nije dizajniran da se koristi samo kada su stvari "čiste" i "lijepe za pokazati". Nije kondom koji se koristi samo da se spriječi "neželjena trudnoća" u obliku sudačke pogreške. VAR treba biti alat povjerenja – dostupan, transparentan, razumljiv. Kod nas, pod Layecovim vodstvom, postaje zatvoreni sustav elitne interpretacije.
Dok god se analiza temelji na metodama koje publika ne razumije, a ključni momenti ne prikazuju na vrijeme, gledatelji će sumnjati – i kad su odluke ispravne.
Ispravno priznat, pogrešno predstavljen
U konačnici, pogodak Hajduka bio je ispravno priznat. To nitko razuman ne osporava. No način na koji je ta ispravna odluka "objašnjena" – s tri dana zakašnjenja, bez ključne snimke, uz referencu na triangulaciju koju nitko ne može provjeriti – zapravo je poraz sustava.
I ne, nije VAR kriv. Nije ni tehnologija. Problem je način na koji Layec vodi cijeli narativ – od analize do komunikacije. Dok god to bude radio kao osobni PR projekt, umjesto kao servis nogometu i javnosti, imat ćemo VAR koji radi svoj posao – ali mu nitko ne vjeruje.
Zaključak?
VAR je alat. Layec ga koristi kao oružje. A publika ostaje bez odgovora – i kad je sve bilo po pravilima.