Postoje igrači koji igraju nogomet i postoje igrači zbog kojih se dolazi na stadion. Ivan Šaranić spada u ovu drugu skupinu.
U ovom trenutku ne postoji igrač koji igra bolji nogomet od Ivana Šaranića. U prva tri ranga hrvatskog nogometa, u 1.HNL SuperSport, 1.NL i 2.NL, nema takvog. Samo još Beljo, koji zabija golove kao na traci. Šaranić zabija, asistira, zatvara, gradi napad, izvodi prekide i preuzima odgovornost kada se utakmica lomi. To nije epizoda, to je obrazac. Kolo za kolom.
Njegov nogomet nije funkcionalan, nego dominantan. Ne čeka da se utakmica dogodi, on je određuje. I to je razlika koju se vidi i bez statistike.
Nije to slučajno. Dinamova škola, generacija s Baturinom i Crncem, kontekst u kojem se talent ne mjeri samo tehnikom nego sposobnošću da budeš rješenje. U toj generaciji mnogi će reći da je Šaranić bio najkompletniji. Toliko da se drugima tražilo mjesto, a ne njemu.
Ali karijera nije linija, nego niz odluka i trenutaka. Šaranić je platio cijenu tog prijelaza iz talenta u seniora. Otišao je prerano, preširoko, završio na terenima koji nisu razvoj nego izlaz. I to kao tinejdžer.
Povratak u Hrvatsku prošle godine nije bio povratak forme nego pokušaj spašavanja karijere.
Trener Rac to ne skriva:
- Došao je u dosta lošoj fizičkoj pripremljenosti, ali to nije bio problem. Veći problem bio je u glavi. Vidjelo se da igrač zna, ali ne vjeruje sebi. Tu smo potrošili najviše vremena.
To je onaj dio koji se ne vidi na fotografijama i ne ulazi u statistiku. Povratak povjerenja u vlastiti nogomet.
Klik se dogodio protiv Zmijavaca. Od tog trenutka više nema traženja, samo rast. I ono što je možda najvažnije, prihvatio je odgovornost i u fazi obrane.
Zato danas izgleda ovako kako izgleda. Kao igrač koji ne igra poziciju nego cijelu utakmicu.
Protiv Dubrave Tim Kabel to se vidjelo najjasnije. Nije to bila dobra utakmica, to je bila utakmica koja se pamti jer ju je jedan igrač nosio od prve do zadnje minute.
Takvi igrači ne trebaju hype. Njih prepoznaješ po tome što kad izađeš sa stadiona znaš zašto si kupio kartu.
I zato ova priča nije o talentu, jer talent je bio poznat.
Ovo je priča o povratku u nogomet i o igraču koji ga opet igra kako se rijetko igra.