Izjava Darka Raića Sudara, sportskog direktora HNK Rijeke i predsjednika Nogometnog saveza Istarske županije za Sportalo, u kojoj hvali suradnju Rijeke s klubovima poput Orijenta i Opatije, izaziva ozbiljna pitanja o sukobu interesa unutar HNS-a. Orijent i Opatija nisu istarski klubovi – oni su članovi Nogometnog saveza Primorsko-goranske županije, čiji je čelnik Damir Mišković, također član IO HNS-a.
Kao predsjednik Istarskog saveza, Raić Sudar bi trebao jačati suradnju s istarskim klubovima, a ne koristiti poziciju sportskog direktora Rijeke kako bi kroz klubove iz druge županije jačao interese jednog kluba. Time se stvara klasičan sukob interesa: dvije funkcije – u Savezu i u klubu – koriste se za koncentraciju moći. Rijeka, uz dvojicu predstavnika u IO HNS-a, praktički ima dvostruku moć u Savezu, dok istarski klubovi nemaju sličan pristup ili podršku.
Ovo dolazi u trenutku kada HNS prolazi kroz krizu: smjene sudačke komisija, ostavke Jurice Jurjevića i sve veći pritisak za odlaskom glavnog tajnika Svetine. Članovi IO imaju brojne privilegije: svi troškovi gostovanja reprezentacije plaćaju se iz Saveza, uključujući prijevoz, smještaj i bonuse za uspjehe, a mnogi istovremeno obnašaju više funkcija u komisijama i saveznim strukturama, što multiplicira njihov utjecaj i kontrolu nad hrvatskim nogometom.
Umjesto da se fokusira na razvoj istarskog nogometa, Raić Sudar koristi lokalne priče kao paravan za jačanje Rijeke i vlastite moći unutar Saveza. Dok HNS tone u krizu i javnost traži transparentnost i odgovornost, ovakve izjave jasno pokazuju kako se privatni i lokalni interesi stavljaju iznad interesa cijelog hrvatskog nogometa.
Ako HNS želi zadržati vjerodostojnost i stvoriti pravi sustav razvoja nogometa, mora se razjasniti sukob interesa, ograničiti dvostruke uloge i zaustaviti koncentraciju moći koja privilegira pojedine klubove i njihove čelnike. Raić Sudar, svojim primjerom, jasno pokazuje koliko je daleko Savez od transparentnosti koju hrvatski nogomet toliko očajnički treba.