Dolazak Gorana Boromise nije samo kadrovsko pojačanje. Njegov prvi posao bit će ustrojiti sustav, definirati odgovornosti i osigurati da klub sam određuje kada i kako njegove informacije postaju javne.
Kustošija je konačno ostvarila cilj kojem je težila godinama i izborila ulazak u Prvu NL. U međuvremenu se u klubu mnogo toga promijenilo. Nakon što je Vlado Babić prepustio predsjedničku funkciju Branimiru Majdaku, Kustošija je postupno postala dio drukčijeg nogometnog projekta. Oslonjena na iskustvo i međunarodne kontakte Andyja Bare, posebno kada je riječ o prepoznavanju i plasmanu mladih talenata, Kustošija je postala mjesto na kojem igrači dobivaju priliku za razvoj, afirmaciju i izlazak na šire europsko tržište. Takav model donio je korist svim stranama. Igrači su dobili priliku, menadžer izlog, a klub financijsku stabilnost kakvu mnogi u hrvatskom nogometu mogu samo poželjeti. Upravo zato u javnosti često nastaje pojednostavljena slika prema kojoj je Andy Bara alfa i omega Kustošije. Razlog takvom dojmu nije teško pronaći. Kroz Kustošiju je posljednjih godina prošao velik broj talentiranih igrača koje zastupa upravo njegova agencija, a uspješni transferi dodatno su učvrstili percepciju da se ključne odluke donose izvan kluba. Stvarnost je ipak nešto drukčija. FIFA-ina i UEFA-ina pravila jasno razdvajaju ulogu nogometnih agenata od upravljanja klubovima. Agenti mogu zastupati igrače, posredovati u transferima i sudjelovati u poslovima vezanim uz njihove klijente, ali ne mogu upravljati klubovima niti donositi klupske odluke. Zato Kustošiju ne treba promatrati kao nečiji privatni projekt, nego kao klub koji je kroz suradnju s jednim od najuspješnijih europskih nogometnih agenata pronašao model razvoja i financijske stabilnosti. Upravo zato ulaskom u Prvu NL postaje logično i potrebno dodatno širiti mrežu kontakata, izvora talenata i poslovnih partnera, a dolazak Gorana Boromise treba promatrati upravo u tom kontekstu. Zato dolazak Gorana Boromise nije slučajan potez niti je riječ samo o popunjavanju jedne funkcije u klupskoj organizaciji. Njegov zadatak nije samo sportska politika prve momčadi nego i otvaranje novih vrata koja će omogućiti daljnji rast kluba.
No Boromisin dolazak otvara i jedno drugo pitanje koje je možda važnije od same vijesti. Kustošija je rasla brzo, a svaki brzi rast sa sobom nosi i određene organizacijske izazove. Branimir Majdak nesumnjivo razumije nogomet na visokoj razini, raspolaže vrijednim kontaktima i jasno vidi smjer kojim želi voditi klub. Međutim, izgradnja ozbiljnog nogometnog sustava ne počinje kontaktima nego organizacijom. Svaki ozbiljan klub počiva na uskom krugu ljudi koji raspolažu informacijama i sudjeluju u donošenju odluka. Takav sustav ne postoji zbog zatvorenosti nego zbog funkcionalnosti. U Kustošiji to još uvijek nije u potpunosti ustrojeno. Oko kluba gravitira mnogo ljudi, prijatelja, dobronamjernika, suradnika i onih koji žele pomoći. U fazi razvoja kluba to je razumljivo i često korisno. No tada se događa i nešto drugo. Informacije počinju putovati brže nego što bi trebale. Upravo je priča o Boromisinu dolasku najbolji primjer. Informacija je do javnosti stigla gotovo odmah nakon što je dogovor postignut. Ne zato što je netko želio naštetiti klubu, nego zato što se u nogometu ljudi vole osjećati važnima, pokazati da nešto znaju prije drugih i potvrditi vlastitu bliskost s procesima koji se odvijaju iza kulisa. Tako nastaju curenja informacija koja s vremenom mogu postati ozbiljan organizacijski problem.
Zato vjerujem da je Goran Boromisa već dobio svoju prvu zadaću u Kustošiji. Ona nema veze s napadačima, krilima ni prijelaznim rokom. Njegov prvi posao bit će ustrojiti sustav. Posložiti klub prema odgovornostima, važnosti pojedinih segmenata i jasno definiranim procedurama. Okupiti suradnike koji će prije svega biti stručni, lojalni klubu i diskretni u poslovima koje obavljaju. Nogomet danas nije samo igra na terenu nego i upravljanje informacijama. Novinari će uvijek tragati za informacijama, provjeravati ih i pokušavati doći do njih prije službenih objava. To je njihov posao. Posao sportskog direktora je nešto drugo. On mora znati tko što zna, kada nešto izlazi u javnost i zašto izlazi baš tada. U nogometu se prerano objavljena informacija često plaća jednako skupo kao i ona koja je objavljena prekasno. Ako želi na miru provesti misiju zbog koje je doveden u Kustošiju, Boromisa najprije mora izgraditi tim ljudi kojima može vjerovati. Tek nakon toga dolaze igrači, transferi i rezultati. Ponekad je upravo diskretan i organiziran suradnik najveće pojačanje koje jedan klub može dovesti.