HNL Dok se ne riješi provincijskog mentaliteta Hajduku će se događati što mu se dogodilo u Kranjčevićevoj pred prepunim gledalištem njegovih navijača.
Stadion u Kranjčevićevoj ispunili su navijači Hajduka, na zapadu uz nešto domaćih navijača i istočnoj koju je zauzela Torcida koja je nedugo proslavila svoj 70. rođendan. Hajduk je s velikom nadom ušao u utakmicu s Lokomotivom jer u slučaju pobjede približio bi se Dinamu na samo 2 boda uz utakmicu više od vječnog plavog suparnika. Želja i mogućnost da prvenstvo učine neizvjesnim pojela je Hajduk, ušli su u utakmicu s planom da ranim vodstvom razbiju koncentraciju Lokomotive, ali s velikom dozom nervoze koja se nožem mogla rezati u zraku.
U drugom poluvremenu nakon sat vremena igre Sahiti i Mlakar donose gostima prednost od dva gola, Torcida je u 70. minuti održala slavljeničku bakljadu i kad se činilo da će se plan bijelih ostvariti, mladost s Kajzerice je učinila fantastičan preokret, Alyu i Tuci matirali su Sentića izvanrednim golovima koji je zamijenio kapetana Kalinića koji se teže ozlijedio. U furioznom završetku Lokosi su mogli do punog plijena.
Hajduk je naprosto kažnjen i krivca u gubitku dva boda mora tražiti unutar sebe, u mentalitetu provincijskih momčadi, a sve je napravio za takav dojam od samog dolaska na teren stadiona u Kranjčevićevoj. Veliki klubovi što je neosporno nekada Hajduk bio trebali bi imati gard, dostojanstvo i dignitet, što je nedostajalo ove nedjelje u Zagrebu. Često najbolji igrači ili zvijezde klubova izostaju iz momčadi i može ih vidjeti samo iskusno oko izvjestitelja negdje na tribini ili u zakutku VIP lože, a paradiranje Kalinića i Subašića, nasjedanje na klupi za rezervne prije utakmice podsjećalo je na ostarjele lavove koji pokušavaju svoj status osigurati "zapišavanjem teritorija", više predstava za gledalište i davanje mu do znanja da su još tu, ne stvara sliku ozbiljnosti i fokusiranost. Mnogi će reći stvar je mentaliteta, ali o tome bi predsjednik i uprava trebali voditi računa. Kako, kada će predsjednik Jakobušić iz svečane lože preko njene ograde biti na raspolaganju za pozdravljanje i kao najsjajnija zvijezda kluba udovoljavati svakome tko će imati drskosti zatražiti selfie.
Kakvim metodama igrače koji se zagrijavaju natjerati da se maksimalno koncentrirano posvete njemu iščekujući poziv trenera da uđu u igru nego disciplinom, poštivanjem autoriteta onoga tko ga vodi i klupskom hijerarhijom, u situaciji kada Grgić iz zone zagrijavanja čim je zaiskrilo sprinta u žarište sukoba i dobije žuti karton, a da nije ni okusio igru. Još drastičniji primjer ne profesionalnog ustroja je kada odmah na početku drugog poluvremena Mađar Lovrencsics Gergő poslan na zagrijavanje uz liniju preuzima ulogu trenera toliko posvećen da zanemari pozive kondicijskog trenera, a i ometajući fotoreportere u obavljanju njihovog posla, pozivajući imenom igrače dajući im savjete kao da trener Karoglan ne postoji.
Može sebe Hajduk smatrati narodnim klubom, može opravdanja tražiti u mentalitetu, ali Split nikada nije bio provincija i dok se klub ne riješi provincijskog mentaliteta događat će mu se ono što se jučer dogodilo u Kranjčevićevoj.
