Ako je netko sinoć očekivao ždrijeb Svjetskog prvenstva, dobio je – sve osim ždrijeba Svjetskog prvenstva. FIFA je opet uspjela samu sebe nadmašiti, pretvorivši rutinski sportski događaj u dvosatnu hollywoodsku predstavu u kojoj je nogomet bio tek scenografija za Infantino–Trump duet. U Kennedy Centeru, mjestu gdje se tradicionalno slavi umjetnost, Infantino je odlučio slaviti – Trumpa. Nogomet je ostao negdje u backstageu, vjerojatno zbunjen i povrijeđen.
Gianni Infantino, čovjek koji se u posljednjih nekoliko godina nametnuo kao Lex Luthor svjetskog nogometa, preuzeo je ulogu voditelja, producenta i redatelja večeri. Donald Trump, naravno, dobio je glavnu ulogu – kao da je sve i snimano s idejom da će mu se moći puštati u kampanjama, na skupovima, možda i u kakvom traileru za budući biografski film.
Predstava je počela arijom Nessun Dorma, porukom “nitko neće spavati”, iako je predsjednik SAD-a posljednjih tjedana navodno odspavao više sastanaka nego što je FIFA odgodila sastanaka o korupciji. Heidi Klum u zlatu i Kevin Hart u svjetlucavoj ogrlici vodili su program, kao da je riječ o dodjeli Grammyja, a ne o događaju kojem je svrha – podsjetimo – izvući 48 papirića iz kuglica.
No sve to bila je samo zagrijavajuća runda za trenutak koji je Infantino očito godinama planirao. Predsjednik FIFA-e, čovjek koji je jedan ured preselio čak i u Trump Tower, postavio je savršen kadar, reflektore i ton, i onda – kao u nekoj niskobudžetnoj verziji Nobelova komiteta – objavio novost: Donald J. Trump dobio je FIFA-inu nagradu za mir.
Naravno da postoji nagrada. Naravno da je za mir. Naravno da ju je dobio Trump. A naravno i da je nitko do jučer nije čuo.
Dok je zlatni globus s pet prevelikih “krakova” blistao poput rekvizita s Temua, Trump je nestrpljivo zgrabio medalju i objesio je oko vrata prije nego što je Infantino stigao do nje. „Ovo je jedna od najvećih počasti u mom životu“, rekao je, i to dovoljno glasno da i zadnji red čuje tu novu epizodu “Istinite hiperbole”.
Nogomet je dotad već bio sveden na cameo u vlastitoj kući. Publika je dobila montažu Trumpovih “mirotvornih” pothvata, čija je vjerodostojnost otprilike na razini ocjene 5.0 u recenzijama proizvoda bez ijedne slike. Videi s summitima, sporazumima i rukovanjima izgledali su kao predizborni kolaž, samo s Infantinom pokraj njega koji daje palac gore poput ponosnog roditelja na dječjem turniru U-7.
Kad je napokon došao red na ono što se nazivamo ždrijeb, sve je prošlo brže nego reklame u poluvremenu Super Bowla. Trump se pokušao prisjetiti Peléa, pokušao objasniti da nogomet možda ipak treba zvati – nogometom, a onda se cijela procedura pretvorila u najskuplje produciran kviz na svijetu. Kuglice, postolja, plastična elegancija – sve je bilo tu, osim emocije sporta.
Završnica? Naravno: YMCA. Jer kako drugačije završiti večer koja ni po čemu nije nalikovala onome što bi Svjetsko prvenstvo trebalo predstavljati?
FIFA je sinoć još jednom dokazala svoju specijalnost: sposobnost da u svemu što dotakne pronađe priliku za spektakl koji ne slavi nogomet, nego egomaniju, politiku i vlastitu fascinaciju moći. Ako je ovo uvod u ono što nas čeka na SP-u u SAD-u, Kanadi i Meksiku, bolje je početi očekivati crvene tepihe, konfete, političke monologe i možda još koju nagradu za mir.
Nogomet? Doći će na red. Kad se sve ostalo odradi.