Odluka GNK Dinama da Juraja Fabijanića delegira u Skupštinu Zagrebačkog nogometnog saveza nije samo tehničko imenovanje. U dijelu zagrebačke nogometne baze ona se čita kao politička poruka – i to vrlo jasna.
Dinamo, predvođen Zvonimirom Bobanom, ne skriva ambiciju aktivnog sudjelovanja u upravljanju ZNS-om. No u kuloarima se sve češće govori da se Fabijanića ne vidi samo kao skupštinskog predstavnika – nego kao potencijalnog kandidata za budućeg predsjednika.
I tu nastaje prijepor.
Kontekst koji ne nestaje
Na posljednjim izborima u ZNS-u dio zagrebačkih klubova nije se odazvao Dinamovu apelu da ne podrže izbor Tomislava Svetine. Taj trenutak ostavio je gorak trag. U Maksimiru se to doživjelo kao nedostatak solidarnosti.
Danas, kada Dinamo šalje svog čovjeka u Skupštinu, dio nogometne baze taj potez čita kao odgovor – pa čak i kao svojevrsnu lekciju.
Jedan visoko pozicionirani zagrebački nogometni dužnosnik kaže:
„Ako je Fabijanić kandidat za predsjednika, onda je to poruka: niste nas podržali, sada ćemo mi preuzeti stvar. To dio klubova doživljava kao ponižavanje.“
Percepcija kazne
U niželigaškim krugovima osjeća se oprez. Neki otvoreno govore da se Fabijanićev eventualni uspon na čelo ZNS-a doživljava kao signal dominacije – a ne partnerstva.
Dio klubova to tumači ovako: niste htjeli stati uz Dinamo kada je to bilo važno – sada će Dinamo postaviti tempo.
Problem nije samo u osobi Juraja Fabijanića. Problem je u simbolici. Dolazi iz futsala, izvan klasične strukture zagrebačkog “velikog” nogometa. To kod pojedinih izaziva osjećaj da ih se podcjenjuje.
„Zar u Zagrebu nema nikoga iz nogometnog miljea koji bi bio prirodan izbor?“ – pitanje je koje se sve češće čuje.
Bobanova poruka: čvrstoća ili riskantna taktika?
Iz perspektive Maksimira, potez je logičan. Najveći klub želi utjecati na sustav koji izravno oblikuje zagrebački nogomet.
No percepcija da se kroz Fabijanića šalje poruka nezadovoljstva zbog izbornog neposluha može dugoročno narušiti odnose.
U nogometnoj politici simboli su važni. A dojam da netko dolazi „preuzeti“ savez jer nije dobio podršku u prethodnoj rundi – lako mobilizira otpor.
Ključno pitanje
Hoće li Fabijanić biti most ili instrument?
Ako uspije pokazati autonomiju, otvorenost i razumijevanje za probleme malih klubova, percepcija će se promijeniti. Ako ostane dojam da je riječ o demonstraciji moći nakon izbornog razočaranja – ZNS ulazi u novu fazu podjela.
Zaključak
Zagrebački nogomet danas stoji pred izborom između suradnje i konfrontacije.
Dinamo ima pravo na ambiciju.
Klubovi imaju pravo na dostojanstvo.
Ako obje strane to prepoznaju – ZNS može izaći jači.
Ako ne – slijedi razdoblje tihog, ali upornog otpora.
A u zagrebačkom nogometu, povijest nas uči, otpor nikada nije zanemariva kategorija.