"Tomislav Baltić više nije igrač Kustošije" glasi vijest koja je ovih dana prošla zagrebačkim nogometnim krugovima.
Tomislav Baltić, iskusni tridesettrogodišnji obrambeni igrač, već godinama gradi reputaciju nogometaša kojemu se vjeruje. Ne samo zbog onoga što pruža na terenu, nego i zbog onoga što donosi svlačionici. Karakter, pošten odnos prema obvezama i sigurnost koju ulijeva suigračima osobine su zbog kojih je u mnogim sredinama nosio kapetansku vrpcu ili bio među najvažnijim ljudima momčadi.
Nije bez razloga među ljudima iz nogometa zaživjela rečenica:
"Ako trebaš karakter, zovi Baltića."
Takve se stvari ne stječu preko noći. One nastaju godinama, na treninzima, utakmicama, putovanjima i u svakodnevnom odnosu prema klubu, suigračima i poslu kojim se baviš. Baltić je jedan od onih igrača koji majicu natapa znojem, ne kalkulira i ne bira trenutke kada će dati maksimum. Miran je i nenametljiv, ali dovoljno iskusan da zna što može ponuditi momčadi i koliko vrijedi njegovo iskustvo.
Prije dva tjedna razgovarao sam s jednim čelnikom zagrebačkog kluba koji je tražio iskusnog i karakternog igrača za svoju momčad. U razgovoru sam spomenuo Baltićevo ime.
Odgovor je stigao odmah.
"On je skup."
Naslušao sam se tijekom godina svakakvih procjena igrača, ali ta kratka rečenica ostala mi je u sjećanju. Ne zato što govori o novcu, nego zato što govori o percepciji.
Jer kada netko kaže da je igrač skup, često ne govori samo o plaći. Govori o tome da zna što dobiva. Govori o tome da iza tog imena stoje godine rada, iskustva, odgovornosti i karaktera.
Naravno da kvaliteta košta, karakter košta.
U nogometu nije teško pronaći igrača. Puno je teže pronaći čovjeka kojem možeš povjeriti svlačionicu, koji neće nestati kada postane teško i koji će svaki trening i utakmicu odraditi jednako ozbiljno.
Zato se za neke igrače raspituješ zbog statistike, za Tomislava Baltića raspituješ se zbog karaktera.
A karakter, kao i svaka prava vrijednost, ima svoju cijenu.